Eh,kad zaboli…Eh,kad ostaneš sam.

Boli me. Čitava me unutrašnjost boli. Cmizdrim k'o pička. Niz mene se slivaju slani vodopadi. Izmjeren kvantitet suza dostiže maximum. Stidim se. Stidim se onog muškarca ispred autobusa,koji me gledao kako plačem,kako brišem suzu iza suze,a ona se i dalje  skuplja iz neke dubine i izliva na površinu. Zbog nekog jakog razloga ne prestajem plakati….

Nastavi čitanje →

Kao da je davno bilo…

Prošli su dani strepnje kad sam svakog časa očekivala klavir iz vedra neba. Jednom si otišao na jezero,otišao da se odmoriš,da se sabereš,da odlučiš. Jednom si me ostavio u besanim noćima i isčekivanju. A ja sam ostavila dojam strpljivosti i nedostajanja. Sjećam se vrlo dobro široko-otvorenih-morbidnih misli koje su kovale planove umjesto moga srca. Želja…

Nastavi čitanje →